Trebamo li brojati proteine iz povrća?

Jedna od čestih stvari koje vidimo je da ljudi ne broje proteine iz biljnih izvora (npr. riža) i kao razlog navode to da biljni proteini nemaju potpun aminokiselinski sastav i da samim time nemaju funkciju. Na prvu to možda može zvučati logično jer biljni proteini zbilja nemaju potpun aminokiselinski sastav, ali kao i uvijek stvari nisu crne ili bijele.

Prvi problem kod toga je taj što biljni protein, kao i životinjski ima 4 kcal po gramu, a ako ne brojite biljne proteine onda ne brojite niti kalorije iz njih što može biti problem kod mršavljenja. Zašto bi trebali brojati proteine iz biljnih izvora? Zato što kombinacijom izvora proteina dobivamo sve potrebne aminokiseline (iskreno sumnjamo da itko jede obrok koji se sastoji samo od npr. riže).

Pa tako npr. u klasičnom fitness obroku “Piletina i riža” piletina ima sve potrebne aminokiseline, a riža nema. Meso ima esencijalne aminokiseline u puno većem omjeru od riže što znači da tijekom probave tog obroka u krvotok ulaze sve aminokiseline i time dobivate potpuno aminokiselinski sastav.

Vaš probavni sustav sve proteine razgrađuje na aminokiseline i ne razlikuje protein riže od proteina iz mesa, svi proteini završe kao aminokiseline u krvotoku.